Što je to zviždanje i kako se definira zviždač? Zviždač (iz engleskog to blow the whistle) je osoba koja javno upozorava na ilegalne aktivnosti (primjerice korupcija, nedolično ponašanje, kršenje zakona, ili zlouporaba ovlasti) moćnih pojedinaca. Uglavnom se opisuje kao akcija hrabrih pojedinaca koji iz moralnih razloga unatoč riziku za vlastitu karijeru odlučuju javno progovoriti o nezakonitim ili neetičkim ponašanjima nadređenih osoba.
U Hrvatskoj smo imali nekoliko primjera javnih zviždača koji, po završetku "zviždanja", nisu baš prošli dobro ili su prošli dijametralno suprotno od dobroga...
Možda najpoznatija zviždačica je Vesna Balenović koja je prije deset godina otkrila korupcijske afere u Ini, dobila je otkaz i nikada se nije vratila na svoje radno mjesto, a i danas se bori s tim događajem koji je, po mnogima, sada dio prošlosti i malo tko da se više uopće sjeća detalja ili tko je Vesna Balenović - ona prenapadno našminkana plavuša?
Ni Damir Mihanović, jedan od krunskih svjedoka slučaja Fimi-Medija, nakon javnog iskaza o korupciji u Croatiji Osiguranje nije prošao mnogo bolje, izgubio je mjesto člana Uprave iste kompanije.
A Robert Mihanović još uvijek vodi donkihotovsku borbu s institucijama ove države. On tvrdi da već deset godina državnog odvjetnika upozorava na koruptivna događanja u Carinskoj upravi. Danas tvrdi da, po tom pitanju, još nitko ništa nije poduzeo.
Nakon kratkog pregleda kako su završili zviždači u Hrvatskoj pitamo se: Zviždati ili ne zviždati? Kako ću ja završiti ako nešto saznam? Je li bolje ni ne saznati što se događa i živjeti svoj mirni život?
Prošloga je tjedna upravo gospodin Mihanović s katedre poslao poruku da dva puta razmislimo kada nešto saznamo i da ćemo se teško boriti s neetičnim poslovanjem, to je borba s vjetrenjačama.
Kako onda riješavati neetično poslovanje, korupciju i organizirani kriminal ako ćemo svi šutjeti i zatvarati oči pred onime što se događa? Kako ćemo ikada prosperirati i napredovati? Kako ćemo nešto promijeniti u društvu? Često se volimo sjetiti onog Gandhijevog: "Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu!" Je li to samo floskula koju ponavljamo, stavljamo na statuse na Facebooku, pišemo u potpisu našega mail-a, stavljamo na slide-ove naših prezentacija, a zapravo ju ne živimo i uopće o njoj ne razmišljamo?
Kako je problem zviždanja riješen u nekim drugim zemljama, s kojima se često volimo uspoređivati, jer tamo ipak demokracija cvjeta, a kod nas tek 5% ljudi kliže, što je svakako pokazatelj koliko smo daleko od demokracije(tako barem neki tvrde...).
Pa ajmo malo na Zapad :) Što radi američki SEC u ovakvim slučajevima? Kako štiti svoje zviždače? U Americi je biti zviždač veoma profitabilan posao; ne samo da si zaštićen od gubitka posla i da ti je pružena mogućnost napredovanja u istoj komapniji koju si izviždao nego još i zaradiš na tome! Dakle, zaštićen si i još dobiješ od 10% do 30% na iznos štete koju si otkrio. Zvuči poticajno za sve vas koji svjedočite nekom neetičnom ponašanju, ali je li pozitivno da je novac jedini motiv?
Studenti - u kakvoj kompaniji vi želite raditi? Kada biste birali između kompanije koja posluje etično, ali ne ostvaruje visoke profite čime je vaša plaća niska, ili kompanije koja ne posluje etično, ali je vaša plaća zato osigurana i veoma visoka - što biste odabrali? Odgovor se možda nudi sam po sebi i većina vas bi rekla - uvijek etična kompanija, ali razmislite dva puta.
Zaposlenici - što biste vi učinili da nešto saznate? Kako vaša kompanija posluje? Pitate li se je li vaša plaća redovita i visoka jer je vaša kompanija uspješna ili nešto drugo stoji iza toga? Ili netko drugi?
Poslodavci - poslujete li etično? Ako ne poslujete etično(tu mislimo i prijavljivanje na minimalac, pravdanje privatnih troškova u poslovne svrhe,... svašta), bi li vam smetalo da vaši zaposlenici ne posluju etično prema vama? Ne obavljaju svoje poslove najbrže i najbolje što znaju? Kakve zaposlenike želite?
Biti ili ne biti? Zviždati ili ne zviždati?
Razmislite dva puta.
Odlicna tema za navesti ljude na razmisljanje. Naravno da je uvijek najlakse reci da bismo radili iskljucivo za eticnu kompaniju i prijavili svaki neetican potez. No istina je da je to u Hrvatskoj vrlo riskantno. Situacija je takva da iskreno ne mogu sa sigurnoscu reci da bih bila spremna riskirati vlastiti posao zbog opceg dobra. Da je situacija kao sto ste opisali da je to u Americi, svakako bih reagirala na svaku nepravednost. No ovako...cini mi se da bih ipak gledala svoja posla, barem dok se ne osiguram na nekom drugom radnom mjestu ili slicno.
ReplyDeleteAnamarija hvala na tvom komentaru. Činjenica jest da na ovo pitanje nema točnog odgovora odnosno točan odgovor leži u svakom pojedincu ponaosob. Bilo bi savršeno kada bi se svi ponašali odgovorno i moralno no ono što je moralno jednome od nas nije možda moralno nekome drugome.
DeleteSmatramo da bi svatko trebao postupiti po svojim uvjerenjima i osobnom moralu, jer se na kraju krajeva mi sami nosimo s našim odlukama i posljedicama tih odluka.
Hvala još jednom na iskrenosti.
Dobar tekst. Stvarno me naveo na razmišljanje kako bih ja postupio u takvoj situaciji. A s obzirom na to kakvo je stanje u Hrvatskoj vrlo je izvjesno da ću barem jednom tijekom svoje karijere saznati neku informaciju koja će ukazivati na neetičnost u poslovanju i suočiti se s tim izborom:reći ili ne. Premda ne mogu garantirati kako bih postupio, sa svojih 24 godine želim vjerovati da pojedinac može utjecati na promjene u društvu, te u skladu s tim da bih u takvoj situaciji i ja nešto poduzeo.
ReplyDeleteMario, podržavamo tvoje razmišljanje i smatramo da je svakako potrebno prvo krenuti od sebe i promijeniti sebe, a tek onda te iste promjene može zahtijevati od drugih.
DeleteHvala na komentaru.
Svi smo se bar jednom u životu našli u situaciji da smo saznali za neki loš postupak ljudi iz naše okoline,što nas je navelo na razmišljanje kako postupiti, da li se praviti kao da se ništa nije dogodilo ili ukazati svima na taj događaj. Bilo u privatnom ili poslovnom životu, odgovor na ovo pitanje leži u svakom pojedincu. U njegovoj savjesti, u njegovom pogledu na društvo oko sebe, ali posebice u njegovoj hrabrosti jer iz svih poznatih slučajeva zviždača vidljivo je da je taj čin promijenio njihove živote, ali i živote njihovih obitelji zauvijek.
ReplyDeleteZviždači su definitvno potrebni društvu i kamo sreće da je više tako hrabrih ljudi i zato je naš odgovor zviždati.
TIMLuminos slažemo se s tvrdnjom da su zviždači potrebni društvu ako želimo da se to društvo počne kretati u pozitivnom smjeru. Naravno da je teško i nepravedno reći da je to dužnost svakom pojedincu u društvu jer se ne mogu svi nositi s posljedicama takvih postupaka, ali se nadamo da ima dovoljno hrabrih ljudi koji će pokrenuti promjene, a da će u budućnosti i hrabri i ovi malo manje hrabri biti zaštićeni od negativnih posljedica.
DeleteHvala na komentaru
Slažem se s Anamarijom, lako je reći da želiš biti etičan i raditi u poduzeću koje posluje potpuno etično, no kad se nađeš u takvoj situaciji shvatiš što se sve nalazi na kocki. Ponekad nije u pitanju samo tvoj posao, nego tvoj život, život tvoje obitelji. Kako onda ocijeniti što je bitnije? Stvarno se nadam da postoje pojedinci koji bi riskirali sve za ispravljanje nepravdi i poboljšanje stanja u društvu, ali bi li ja imala hrabrosti to učiniti? Iskreno sumnjam.
ReplyDeleteUpravo to. Kad uz sebe imas jos i obitelj koja o tebi ovisi, doista je tesko biti dovoljno hrabar za takav potez kojim toliko riskiras. Vjerojatno se ne bismo dvoumili kad bi i u Hrvatskoj time postali junaci, a ne zrtve.
DeleteMislim da je velik problem što hrvatsko društvo nije u potpunosti svjesno važnosti zviždača i koliko su nam oni potrebni da bi kao država napredovali. Kao jedan od razloga zašto oni kod nas nisu prihvaćeni kao junaci vidim to što ljudi ne mogu prepoznati nesebičnost u njihovom postupku, već si zviždanje pojašnjavaju razlogom: pa sigurno je on/ona imao neku materijalnu korist od toga.
DeleteCure, hvala vam na vašim komentarima i sudjelovanjem u raspravi. Slažemo se da je mnogo faktora koji utječu na odluku o tome što učiniti u ovakvim situacijama, to je zaista jedan nezavidan položaj u kojem nitko ne bi poželio biti. Pitanje je onda koje se nastavlja na ovo što učiniti? Kako mijenjati društvo i kako će se promjene dogoditi ako čekamo na nekoga drugoga da to učini? Možda taj kojeg mi čekamo čeka i nas :)
DeleteVjerujem da svatko od nas ima neku kap koja prelijeva čašu i u kojoj se odlučuje reagirati, no za svakog pojedinca je to drugačije. Zviždanje je veoma osjetljiva stvar i kao što sam već rekla utječe na mnogo toga u našem životu, stoga ne smijemo preoštro suditi ljudima koji nisu spremni riskirati sve jer ne poznajemo njihovu situaciju. Ali slažem se s vama, nije u redu da prigovaramo i čekamo nekog drugog da riješi neku situaciju o kojoj mi imamo dovoljno informacija i koju zviždanjem možemo promijeniti.
DeleteTako je.... Radi se o vrlo osjetljivoj temi. S jedne se strane nalazimo u poziciji u kojoj moramo misliti o osobama koje uzdržavamo i svojem radnom mjestu, a s druge strane o budućnosti našeg društva. Teško je govoriti što bismo napravili i da se nađemo u toj situaciji, pogotovo kada znamo da nitko ne stoji iza nas u "zviždanju". Država je ta koja bi trebala shvatiti svoju ulogu ozbiljnije i poduzeti konkretnije radnje. Opet, ne možemo samo čekati da država promijeni svoj pristup jer na nama ostaje svijet. I mi odlučujemo o budućnosti naše zemlje. Ako nam se već u ranim 20im godinama, na samim počecima naše karijere razvije mišljenje da su neetične radnje u poduzeću sasvim normalne, bojim se da budućnost naše zemlje neće biti puno drugačija.
DeleteSvi će studenti reći kompanija koja posluje etično pa makar plaća bila niska, zapravo je većina nas stvarno i uvjerena da bi to odabrali, ali kada bi se zaista našli u takvoj situaciji uvjerena sam da ista ta većina odabrala baš ovo suprotno. Kada bi dobili mogućnost zarađivati više pa bilo to i u neetičnoj kompaniji objeručke bi to prihvatili pogotovu u ovo naše vrijeme, vrijeme recesije i u našoj državi.
ReplyDeleteNažalost, situacija u Hrvatskoj je vrlo teška i većina nas će prihvatiti bilo kakav posao, bez obzira radilo se o poslu koji nas zaista zanima ili nas uopće ne zanima, etičnoj ili neetičnoj kompaniji i slično, posebice ako uz to još imamo obitelj koju uzdržavamo. No baš sada kada je društvo skoro pa na dnu je vrijeme za promjene. Potrebno je vratiti vjeru i nadu ljudi da su promjene moguće kako bi uopće mogli poći prema boljem sutra.
DeleteŽalosno je da bi velik dio nas,uključujući mene, prihvatio posao i nastavio raditi u nekoj neetičnoj kompaniji, i ne bi nikada nikome rekao. Vremena su takva da moramo paziti na sebe, i svoju budućnost i nažalost nemamo vremena niti sredstava baviti se dobrotom i moralom. Svi nosimo te moralne stavove u sebi, i jako smo protiv nepravde ali smo nažalost svjesni da ne možemo sami promjeniti ovu zemlju. Nadam se da će jednog dana posao "zviždača" biti uvažen i kako će zaživjeti i na našim prostorima, a do tada se možemo pouzdati u one ljude koji će svojevoljno "zviždati", pa bili zbog toga hrabri ili jednostavno glupi.
ReplyDeleteDora, većina ljudi bi se ponijela upravo kao ti i nitko ne može reći da je takvo ponašanje neodgovorno. Svi donosimo odluke na temelju vlastite savjesti i situacija koje se događaju oko nas, no misliš li da je pravedno očekivati i čekati druge da "zvižde" i da se nose s ogromnim rizicima tih postupaka kako bi svima nama, a na kraju i tebi osobno bilo bolje?
DeleteNe postavlja se pitanje da li je to pravedno ili nije,već da li je netko dovoljno hrabar ili ne.U svakom slučaju za takvu osobu niti moje mišljenje niti vaše neće biti relevantno, već će učiniti prema svome nahođenju. Stoga tko hoće zviždati neka zviždi,sigurno neću ja nekoga tjerati da to čini ili pak odgovarati. Jedina situacija kada bi zviždanje donijelo nešto dobro meni osobno je ona kada bi to isto zviždanje donijeno dobro jako velikom broju ljudi, tj građana RH. A u tom slučaju ne bih se baš osjećala krivom,odgovornom ili nepravednom, jer vašom logikom, da smo pravedni odrekli bismo se dobrih stvari koje donosi zviždanje i onda to isto zviždanje više ne bi imalo smisla. Dakle vaše pitanje nije na mjestu. Ili bi se možda npr ljudi koji nisu bili u Domovinskom ratu trebali odreći svog državljanstva jer su eto pravedni i neće sudjelovati u blagodatima koje nisu osobno zaslužili? Nema smisla. Shvatite zviždanje kao akt dobre volje,a ne skupljanje zasluga.
DeleteJedino dobro koje zviždanje u Hrvatskoj može donijeti je neku promjenu u poduzeću, društvu, jer niti jedan zviždač u Hrvatskoj nije zaštićen od negativnih posljedica toga niti će dobiti ikakvu novčanu naknadu zato što je to napravio, pa ne razumijemo baš kojih dobrih stvari, koje zviždanje donosi bi se trebali odreći da bi u potpunosti bili pravedni?
DeleteI nismo sigurni da smo shvatili baš najbolje što si htjela reći s ovim primjerom Domovinskog rata? Nismo baš sigurni da se to može poistovjetiti s definicijom zviždanjem.
Zviždanje nikako ne smatramo skupljanjem zasluga, već mislimo da smo svi jednako odgovorni za društvo u kojem živimo. U skladu s tim bi bilo dobro kada bi svi jednako sudjelovali i u promjenama tog društva.
Citirat ću vas "..mislimo da smo svi jednako odgovorni za društvo u kojem živimo..bilo bi dobro kada bi svi jednako sudjelovali i u promjenama".. Kako onda ne razumijete moju usporedbu?Jesu li svi jednako sudjelovali u našem osamostaljenju, nisu, ali svi uživamo iste plodove.Ponavljam, takvih primjera ima na tisuće.Jednostavno nikada svi ne sudjeluju isto i ne doprinose isto, to je prirodno. A pozitivne promjene koje donosi eventualno zviždanje tiče se šireg broja ljudi, a najmanje tog zviždača. Opet ću vas citirati:"jedino dobro koje zviždanje u Hrvatskoj može donijeti je neku promjenu u poduzeću,društvu..". Evo ga,sami ste si dali odgovor:dakle ako ja radim u neetičnoj firmi i šutim o tome jer želim zadržati posao i pouzdam se da će netko drugi biti dovoljno hrabar za sav "prljavi veš" izvuče na površinu, ukoliko se to i dogodi, zaslužna osoba će trpjeti negativne posljedice ali ajmo reći da će se u toj firmi pod pritiskom javnosti,države itd morati nešto mijenjati,na pozitivno. Te plodove ću djelomično ubirati ja kao zaposlenik. A vi tvrdite da to nije pravedno.Onda bi po vašoj logici jedino pravedno bilo da svi zaposlenici te firme daju otkaz.Jer su dobri ljudi, pravedni.
DeleteUporavo to želimo i naglasiti. Nažalost, u Hrvatskoj danas takvi ljudi nisu zaštićeni i moraju se nositi s negativnim posljedicama svojih pravednih postupaka, ali kada bi većina počela sa zviždanjem i pokrenula određene promjene u društvu, postojala bi barem neka mogućnost da se donese zakon ili bilo što slično s ciljem zaštite takvih osoba.
DeleteAko ćemo svi čekati da to netko drugi napravi, onda je vrlo mala vjerojatnost da se nešto i promijeni.
Pa to i nije neka novost, tako je sa svime u životu dok je bilo svijeta i vijeka..a sumnjam da će doć dok neke revolucije u bilo kojem pogledu u skoroj budućnosti. Tako da nam je svima bolje da se brinemo za sebe, a moral ostavimo doma. Takva su vremena. Nema baš puno filozofije.
DeleteSvatko ima pravo odluciti kako postupiti ali je zalosno vidjeti da ni mladi vise nemaju volju za promjenom
DeleteNisam do sada znala kako stvari funkcioniraju u svijetu i moram priznati da me ugodno iznenadila cinjenica da se u Americi ljudi poticu na javno otkrivanje takvih afera. S obzirom na situaciju u Hrvatskoj, moram se sloziti s prethodnim komentarima. Vremena su takva da treba cuvati posao posto poto i nisam sigurna da bi se odlucila na tako radikalan potez i dovela u pitanje svoju buducnos. To je zalosno i svjesna sam toga, no stavri se nece promjeniti dokle god se ovo ne sasjece u korjenu i potpuno promjeni pogled na to. Kada i kod nas budemo mogli bez straha otkriti neeticnost, sigurna sam da ce vise ljudi ispravno postupiti.
ReplyDeleteSvima bi bilo lakše da smo zaštićeni od posljedica "zviždanja", no ako netko dovoljno hrabar ne krene, stvari se neće promijeniti, kao što se ništa ne mijenja samo od sebe :)
DeleteMarija, hvala na komentaru
Isreno, nisam prije bas previse razmisljala o ovome, ali me vas blog potaknuo na to. Znam da ovakvim potezom mozemo riskirati puno toga, ali ako cemo svi tako razmisljati nigdje necemo dospjeti. Ja jos uvijek nekako vjerujem da bih bez obzira na sve postupila kako treba, jer gledati, a praviti se da ne vidis je najgora opcija, ne samo za drustvo, nego i za nas same.
ReplyDeleteNaravno da je teško odlučiti što poduzeti zbog ogromnih rizika koje takve odluke donose, ali svi bi trebali vjerovati da još uvijek postoje mogućnosti za promjene.
DeleteHvala na komentaru :)
Tema koja definitvno tjera na razmišljanje... Svi bismo na prvu rekli: borba za pravdu na prvom mjestu, ja mogu promijeniti nešto, moj se glas računa. Ipak, za ovu današnju situaciju, to je, nažalost, utopija. Netko tko je na početku svog životnog puta pa dođe na prvo radno mjesto i doživi situaciju koju treba ''izviždati'', sumnjam da bi to i učinio, i to čisto iz straha da put ne stane, a tek je počeo. Mi smo u svemu, pa tako i u tome, zaostali za zapadnom kulturom pa nema smisla raditi usporedbe jer će korupcije i neetičnog ponašanja uvijek biti, pogotovo na ovim prostorima. A i kada ste stariji, previše se uljuljkate i naviknete na sve, ne želite se baviti time već želite u miru dočekati svoju penzijicu. Tako da u pravilu nikad nije trenutak za takvo što, a i svi mi brinemo za sebe da bismo to riskirali nečim što u većini slučajeva gotovo sigurno nebi završilo dobro po nas. Ali svaka čast i respect HRABRIMA i SAMOPUZDANIMA koji 'posegnu za zviždaljkom' ;)
ReplyDeleteDraga Ivona, hvala na komentaru na naš post, ali mi ne mislimo da se nemamo pravo uspoređivati sa zapadom. Odnosno mi to ne gledamo kao usporedbu, već kao cilj na kojem jednog dana želimo vidjeti i Hrvatsku. Korupcija se ne može do kraja iskorijeniti,kako u Hrvatskoj tako ni na zapadu, ali prihvaćati to kao dio poslovne kulture smatramo lošim za cijelo društvo.
DeleteNa svakome od nas je da odlučimo želimo li pokrenuti promjene ili čekati da to napravi netko drugi umjesto nas
Puno toga je već napisano i slažem se s mnogim komentarima. Istina je da stvari u našoj zemlji nisu nimalo obećavajuće, ali neće ni biti ako ih takvima prihvatimo. Kako sam i sama još nedavno bila studentica, sada mi je tek jasno da sve ima svoje dvije strane i da jedino mi sami možemo i moramo odlučiti kako ćemo se razvijati i u kojem smjeru ćemo ići. Neće vas nitko vući za rukav i uliti vam volju i snagu za se što vas čeka. Razmislila sam, kako ste napisali, dvaput o svemu. Najlakše je ograditi se i reći kako smo premali i nebitni da bismo išta promijenili, dati drugima da obave 'prljavi' posao kako bi nama bilo lakše. Pitanje etičnosti je jedno od onih koje me oduvijek brinulo, ali moram priznati da smo svi mi prilično sebični kada je riječ o našoj budućnosti, tako i ja. S druge strane, premladi smo da budemo zatrovani lošim iskustvima onih prije nas. Treba ponekad biti idealist, nije to tako loše. Po mom mišljenju, postoji više načinja zviždanja, bitno je samo da svatko od nas jedan od njih primijeni, ne samo zbog sebe, nego i zbog onih nakon nas. Jedan od njih je i ovaj vaš tekst. Bravo vi.
ReplyDeleteDraga Martina,
Deletehvala na komentaru i na podršci. Mi se nadamo kako ce nam u buducnosti nas zakon nece ostati samo prazno slovo na papiru i da u buducnosti oni hrabri pojedinci koji odluce otkriti neeticne radnje nece morati strahovati za vlastitu sigurnost. A mi, kao mladi pojedinci, moramo graditi svoje moralne vrijednosti i primijenivati ih i u poslovanju jer na nama svijet ostaje :) Nadamo se da ces i dalje nastaviti pratiti nas blog
Dobro pitanje.
ReplyDeletePotaknuli ste me na razmišljanje! Čini se, ponekad, da je biti pošten grijeh.
Nažalost u Hrvatskoj su mnoge stvari naopake pa tako i kada se radi o zviždanju. Nadamo se da će u budućnosti situacija promijeniti.
DeleteHvala na komentaru.
dobar povod za razmisljanje...
ReplyDeleteDraga Maja,
DeleteHvala ti na tvome komentaru. Drago mi je da smo te potaknuli na razmišljanje, ali zanima nas i neko tvoje stajalište? Odgovor? Komentar na članak? Što bi ti učinila?
Hvala na praćenju bloga :)
Zanimljiva tema o kojoj bi se dalo raspravljati danima. Smatram da je lako reći što bi bilo idealno i što se očekuje od nas kao društva, posebno mladih koji predstavljaju budućnost i trebaju napraviti neke promijene u svijetu. Međutim bojim se da je stvarnost drugačija. Danas imati posao je pravi jackpot, a situacija u državi je takva da se vise ne moze osloniti na roditelje/rodbinu i džeparac i tu se onda postavlja pitanje hoćemo li biti etični i zviždati ili ćemo razmišljati sebično da bismo zaštitili sebe, svoje voljene i svoju budućnost. Naravno da je teže kad smo još stariji, tada na prvo mjesto dolazi obitelj, djeca i ljudi su spremni zažmiriti na situaciju u firmi samo kako bi zaštitili svoje radno mjesto i mogućnost da prehrane obitelj. Sada, etično to ili ne, teško je reći što bi svatko od nas napravio u toj situaciji dok se ne nađe i vidi koje su okolnosti i potencijalne opasnosti takve odluke.
ReplyDeleteSlažem se s tobom, lako je reći kako bi trebalo postupati u idealnom svijetu, ali stvarnost nažalost nije ni blizu toga, posebno u Hrvatskoj. Ovo je tema o kojoj bi svi mi trebali puno razmisliti, ali uvjeren sam da nitko od nas sa sto postotnom sigurnošću ne može tvrditi kako bi postupio. Kao što si rekla, to veoma ovisi o baš toj određenoj situaciji, te okolnostima u kojima se nalazimo mi privatno i poslovno, ali i okolnostima u kojima je poduzeće i cijelo društvo.
DeleteRužica i Ivane, hvala vam što ste s nama podijelili svoja razmišljanja i stavove, prokomentirali ste ovaj blog.
DeleteBaš tako, o ovoj se temi može raspravljati danima - upravo je zato tu Homerovo vječno pitanje na koje se i danas vode rasprave "Biti ili ne biti"... U Hrvatskoj je situacija, naravno, još složenija jer nam se čini da neetično ponašanje svugdje cvate i kao da se radi o borbi s vjetrenjačama - poprilično uzaludno...
Imati li vi možda prijedlog kako i što učini? Kako se onda boriti u ovakvim, otežanim uvjetima?
Hvala vam na komentarima i praćenju bloga :)
Ja smatram da bi se trebalo puno više u javnosti govoriti o važnosti zviždača i o tome koliko nama svima kao društvu njihovi postupci mogu pomoći. Trebalo bi ljude magnati da više razmišljaju o tome kako bi se oni ponijeli da su bili na mjestu npr. gospodina Mihanovića. Također bi trebalo donijeti neke zakone ili propise koji bi zaštitili takve ljude.
DeleteDragi Ivane,
Deletezakoni i propisi koji štote zviždače čak i postoje, no problem je u tome što su oni samo slovo na papiru. Treba poduzeti konkretnije radnje i pružiti povlastice i potporu zviždačima jer situacija u kojoj se nalaze zaista nije zavidna, a treba puno hrabrosti otkriti tako nešto.
Ovo je definitivno tema o kojoj treba i više od dva puta razmisliti. Mislim da je jako teško za procijeniti kako bi se itko od nas ponašao da se nađe u takvoj situaciji. Lako je reći "ja bih postupila tako i ovako" kad je riječ o nekome drugome. Onda su svi uvijek pametni i vole komentirati kako je trebalo etično postupiti. Ali dok ne osijetimo sve na svojoj koži nismo u položaju da sudimo drugima. Tako da kad bih se našla u ulozi zviždača, najiskrenije ne mogu sa stopostotnom sigurnošću reći da bih zviždala, koliko god sada bila uvjerena da bih. Ali je definitivno lakše pridružiti se zviždačima nego pokrenuti zviždanje. Žalosno je, ali mislim da većina čeka da netko drugi napravi prvi korak.
ReplyDeleteDraga Mateja,
Deletesvatko bi za sebe trebao odlučiti kako postupiti kada se nađe u takvoj situaciji. Nitko si ne bi trebao dati za pravo govoriti drugima što da rade, pošto će se sam individualac nositi s posljedicama svojih odluka. No kada bi bilo puno više onih hrabrijih, puno lakše bi bilo provesti promjene koje vode do boljeg društva.
Zanimljivo sročen članak i pitanje za koje mislim da spada u onu kategoriju "vječnih rasprava". Pitanje morala i etike je uvijek subjektivno a ljudi su obično najpametniji kad su "generali poslije bitke" i kad komentiraju situaciju u kojoj se sami ne nalaze, te tada obično odabiru stranu koju većina ljudi smatra ispravnom i koja je "IN" a to je više manje ta moralna strana. Osobno mislim da ne bih zviždao jer smatram da smo u Hrvatskoj odrasli u okruženju gdje se puno neetičkih i nemoralnih radnji zapravo smatra normalnim, kao npr. kad vas zaustavi Zetova kontrola pa uvalite kontroloru 10 kuna za kavu-razvoj priče u kojoj smo sretni i mi i kontrolor. Takvih primjera je mali milijun i možda se čine nevažni ali od toga sve počinje. Naravno da nam svima smeta ako netko kupi ispit na faksu ili prošverca hrpu novaca, ali ako igrom slučaja se upravo nama progleda kroz prste i pruži prilika lakšim putem riješiti neku situaciju siguran sam da bi većina ljudi to komotno prihvatila. Ljudi su po prirodi licemjerni i drugačije gledaju na situaciju kada se radi o njima a taj dio mislim da je i spomenut u članku sa citiranjem Gandija po statusima i pričanjem o moralu. Zato treba gledat svoja posla jer kad tad će se svatko od nas naći u nekoj neetičkoj situaciji za koju vjerujem da će ju iskoristiti..jer ipak smo ljudi.
ReplyDeleteDragi Joža,
Deletehvala na iskazanom mišljenju. Slažemo se s tobom...lako je pričati što učiniti dok se ne nađemo u takvoj situaciji. Istina jest da sve kreće od malih stvari, koje nam se ponekad čine i smiješnima, kao primjer sa ZET-om. I možda bi većina nas tako i postupila, ali mi smatramo da uvijek ima i onih dovoljno poštenih da kupe kartu ili pokaz. Nažalost, na kraju oni ispadaju smiješni...
Odlično napisano i definitivno inspirirajuće za razmisliti o toj tematici.
ReplyDeleteZanimljiv blog. Nakon čitanja vašeg posta, ali i komentara ostalih, vidim da je velika rasprava samo oko toga reći ili ne, tj. ponijeti se etično ili ne. Ja mislim da bi se možda trebali porazgovarati i o tome koja su to sve ponašanja koja bi se trebala nekome prijaviti. Smatram da je u Hrvatskoj postalo normalno toliko stvari koje su protivne poslovnoj etici ali i zakonu da neki ljudi više ne vide koliko je potrebno skrenuti pozornost na to. Usredotočimo se samo na rad preko studentskog servisa, vjerujem da svi poznajemo nekog tko radi preko ugovora na tuđe ime, ili čiji šefovi malo korigiraju iznose za isplatu kako njima paše i sl. A rijetko tko uopće razmišlja da bi to prijavio...
ReplyDeletePotrebno je kontinuirano naglašavati ovakve teme i voditi dijaloge, kako bi se promijenila svijest ljudi o ovakvim i sličnim pitanjima. Naravno da se ti razgovori nikada neće završiti s pronalaskom jedinstvenog odgovora, jer takvog odgovora niti nema, ali ljudi će barem početi više o tome razmišljati.
DeleteUprav to sam i ja htjela naglasiti, potrebno je navesti ljude da razmišljaju o takvim stvarima. Ne može nam kao društvu biti prihvatljivo da se takve stvari vide kao normalne. Vi kroz ovaj blog radite dobar posao, potičete nas studente da malo bolje razmislimo o situaciji u RH i što možemo učiniti. Samo tako nastavite! :)
DeleteDraga Maja,
Deletepuno hvala na pohvalama :) Drago nam je čuti da smo barem potaknuli neke od studenata na razmisljanje o ovoj temi. Nadamo se da ćemo svi mi izrasti u moralne zrele osobe i nećemo ponavljati greške generacije koja je sada na vlasti.
Svatko za sebe odlučuje po tom pitanju. Da li smo mi spremni uopće ulaziiti u tu ''rupu bez dna'' i suočavati se sa ''vjetrenjačama'', te dovesti u pitanje svoj život i živote svojih najbližih. Nažalost taj sustav zaštite u RH koji bi štitio takve ljude ni ne postoji. Prepušteni smo sami sebi, dok god je tako ni neće biti puno zviždača u RH, stoga će i dalje biti korupcije i nepravde, jer ljudi koji bi i željeli etički postupiti gelede toga se boje, što je najčešće jače od njih samih.
ReplyDeleteSlazemo se s recenim ali vrlo je mala vjerojatnost da ce sustav zastitit troje ljudi koji su spremni i dovoljno hrabri suociti se s neeticnim ponasanjima. Da nas je vise takvih vjerojatno bi bilo puno lakse...
DeleteHvala na komentaru :)
Svi se slažemo da su ovo teška vremena za život, ali i brigu o etičnosti poslovanja poduzeća u kojem radimo. Primjećujem da su ljudi koji su komentirali ovdje uglavnom studenti i lijepo je vidjeti da imaju ideale i vjeruju da mogu napraviti neke promjene u društvu. Hrvatskoj su potrebni takvi mladi ljudi jer je to jedini način da napravimo korak naprijed iz ove neugodne situacije u kojoj se sada nalazimo.
ReplyDeleteDraga Jasna,
DeleteSvi smo odgovorni za drustvo u kojem zivimo. Na mladima je danas velila odgovornost promjene negativnosti drustva koje su stariji kreirali. Lijepo je vidjeti da jos uvijek ima mladih koji su spremni preuzeti tu odgovornost i pokrenuti promjene :)
Hvala na komentaru.
Kao zaposlenica u jednoj velikoj hrvatskoj firmi moram iskreno reći da mi je trenutno bitno jedino to da moja plaća dolazi na vrijeme i da je prihvatljive visine. Dosad se srećom nisam suočila s nikakvim većim prijestupom svog poduzeća koji bi me nagnao da razmišljam o zviždanju. Ali, svjesna sam da postoje neke neke pojedinosti u našem poslovanju koje se protive poslovnoj etici, no to su stvari koje postoje u gotovo svim poduzećima. I nažalost moram primijetiti da su postale normalne i prihvatljive u Hrvatskoj.
ReplyDeleteDraga Nikolina,
Deletedrago nam je da se nisi suočila s neetičnim ponašanjem svoje kompanije i nadamo se da niti nećeš :)
Veoma zanimljiv blog i tema. Moram priznati da do sad nisam znala da postoji naziv za ljude koji u javnosti otkrivaju nelegalnosti u ponašanju i poslovanju. Složila bi se sa većinom ljudi koji su ovdje komentirali, i ja bi se vrlo teško odlučila za takav potez jer mislim da je puno veća vjerojatnost da će se zviždač naći u problemima nego da će pokrenuti neke velike promjene u društvu.
ReplyDeleteMateja T.
Draga Mateja,
Deletedrago nam je da si kroz naš blog naučila nešto novo. :)
Hvala ti na komentaru
super članak,i da se puno raspravljat o toj temi..ali mislim da bi svi htjeli biti "zviždači" ali nitko nažalost nema hrabrosti napraviti taj prvi korak.Mislim da bi za početak trebalo uvesti zajamčenu tajnost osobe koja je prijavila korupciju,dok se sve to ne pokrene malo.Ali i sa ulaskom u EU će valjda stvari krenuti na bolje u tom pogledu..
ReplyDeleteMirko
Dragi Mirko,
Deletehvala ti na komentaru. Složli bi se s tobom da je potreban neki oblik protekcije. Mislim da se ne mora isključivo ograničavati na tajnost osobe, već da im se omoguće neke pogodnosti nakon "Zviždanja". Mislimo da bi to potaknulo veći broj ljudi da prijave nepravilnosti kojih su svijesni i kako bismo svi imali pravilnije moralne vrijednosti.
Interantna tema o kojoj se može još puno pisati i raspravljati. Ja svakoko podržavam razotkrivanje bilo kakvih koruptivnih i ilegalnih aktivnosti ali mora se pogledati vrijeme i mjesto u kojemu živimo. U situaciji kada je preko 340.000 ljudi na burzi nitko ne želi riskirati svoje radno mjesto zbog nečega što će najvjerojatnije biti stavljeno pod tepih u sljedeća mjesec ili dva ( pogotovo u privatnim poduzećima )što također treba razumjeti. Kada bi postojala nekakva vrsta zaštite identiteta osobe koja prijavi korupciju to bi puno pomoglo ljudima u osjećaju sigurnosti. Ovi ljudi koji su navedeni u članku su hrabri zbog svojih istupa ali nisu imali nikoga iza sebe tko bi ih zaštitio stoga većina ljudi samo pogleda te primjere i shvati da je bolje gledati svoja posla što je zapravo tužno. Ja sam za širenje prevencije i edukacije ( pogotovo među mladim ljudima) kako bi se ljude naučilo da je korupcija bolest modernog društva i šteti svima.
ReplyDeleteMarin B.
Svakako treba raditi na prevenciji i edukaciji i mislim da ima velik broj kampanja koje su pokrenute upravo od strane studenata koje ukazuju na važnost borbe protiv neetičnih radnji u poslovanju (jedna od njih je studentska kampanja Bez veze nije bezveze). Također mislimo kako bi država trebala poduzeti više u pogledu zaštite "zviždača" jer će tako ohrabriti više ljudi da otkriju ovakve radnje. No, nažalost je ponekad i u interesu naše vlade upravo spriječiti izlazak ovakvih informacija u javnost. Mislimo da je to žalosno i da ovu državu treba graditi ispočetka na čvrstim temeljima ljudi koji imaju visoke moralne standarde.
DeleteZa početak, odličan blog. Pročitala sam vaše postove i stvarno je zanimljiva tematika s kojom se veliki broj ljudi danas susreće. Što se tiče konkretno ove teme, mislim da je to pitanje kojim se stvara jaz između etike i sigurnosti posla. Nisam se konkretno još našla u takvoj situaciji no itekako sam svjesna surove realnosti u kojoj živimo. Živimo u teškim vremenima gdje se svi bore da zadrže posao koji reprezentira novčanu sigurnost zanemarujući ponekad neetične radnje svog poslodavca. Živimo u vlastitoj sigurnosti, ne mareći za druge već za sebe i svoj boljitak stavljajući maske na lice, praveći se da neke stvari ne vidimo, da ih ne zamjećujemo. No jesmo li svjesni da je lopov i onaj koji krade i onaj koji drži vreću ?!
ReplyDeleteDraga Tea,
Deletelako je pričati kako bismo postupili dok se ne nađemo u konkretnoj situaciji kada treba "zviždati". Ljudi će uvijek imati ispriku za skrivanje podataka o ovakvim radnjama. Ono što ne znaju i što je žalosno je činjenica da i njihov posao u takvom poduzeću nije siguran. Upravo ono što si rekla "lopov je i onaj koji krade i onaj koji drži vreću", a sigurno se ne bismo voljeli naći u situaciji da nas netko optužuje za neetične radnje, iako ih mi osobno nismo poduzeli. Nama je iznimno drago vidjeti razmišljanja velikog broja komentatora o ovoj temi, a posebice to da ih većina smatra kako je etičnost u poslovanju bitna i da je takve radnje bitno otkriti. To nam daje nadu da će se u budućnosti stvari promijeniti i da će Hrvatska biti potpuno drugačija zemlja kada dođe vrijeme da naša generacija odlučuje o ovakvim stvarima. Samo se nadamo da se putem nećemo "iskvariti"
Postoje brojni razlozi za i protiv zviždanja, a odluka je iznimno teška. Osobno smatram da ako osoba nije povezana s neetičnim ponašanjem i nema čvrste dokaze, ili ako je kršenje pravila prouzročilo manje posljedice razloga za zviždanje baš niti nema, odnosno ne isplati se.
ReplyDeleteAko bi naišla na ponašanje koje u velikoj mjeri šteti društvu, dobro bih razmislila da li bi ga prijavila. Unatoč tome što svi znamo da bi to bilo moralno, nisam baš sigurna da bi bila voljna ugroziti svoj život i život svoje obitelji.
Josipa
Draga Josipa,
Deletehvala na komentaru. Naravno da osoba neće prijaviti neetične radnje ako nema čvrste dokaze. No, postoji problem što u našem društvu postoji toliko "skrivenih" neetičnih radnji o kojima svi šute, upravo iz straha. Smatramo kako bi nas država trebalabolje zaštititi pri "zviždanju" i da bi to otklonilo taj strah i dopustilo nam da rastemo i razvijamo se na čvrstim temeljima.
Prije svega, kratko bih pohvalio autore bloga te bih izrazio svoje zadovoljstvo interesantnošću sadržaja istog.
ReplyDeleteKada me pitate u kakvoj bih kompaniji želio raditi, odgovor je sljedeći - u onoj čije je poslovanje etično te u onoj koja ostvaruje enormne profite. No, to nije čest slučaj u praksi, a pošto je vaše pitanje bilo upućeno s namjerom spoznaje našeg osobnom stava i mišljenja u vezi morala i novca, odgovaram kako bih svejedno želio raditi u neetičnoj kompaniji koja ostvaruje visoke profite jer bi samim time i moja plaća kao zaposlenika bila visoka. Iako je to vrlo sebična, i s etičkog stajališta pogrešna odluka, dopustite mi molim vas da potkrijepim svoj odgovor, odnosno misli koje su dovele do istog.
Pojedinac najprije mora osigurati egzistenciju sebi i svojoj najužoj obitelji da bi kasnije imao uvjete kvalitetnog i prosperitetnog života kojeg će omogućiti svojoj djeci, a s time na umu odgovor se nameće sam po sebi. Kada novac ne bi bio čimbenik odabira, logično bi izbor bio rad u kompaniji koja je društveno odgovorna te koja posluje po etičkim normama i principima.
No opet, svako pravilo ima iznimku, a ista je u mome slučaju pronevjera, malverzacija, pljačka ili slična nečasna radnja u enormnom iznosu te bi kao takva jednoznačno i nedvosmisleno zahtjevala prijavu nadležnim organima vlasti. U tome slučaju bih se odlučio 'zviždati' jer su takve megalomanske kriminalne radnje prevelike magnitude i ogromnog utjecaja na budućnost ne samo lokalne zajednice u kojoj je radnja napravljena, već i na državu u cjelini. Kako smatram da bi nam ipak svima zajedno prioritet trebao i morao biti rast, razvoj, prosperitet i napredak ove zemlje jer je ona jedina koju imamo, smatram da bi 'zviždanje' u tom slučaju bila jedina ispravna solucija. A što je možda još i bitnije, ovdje će jednog dana naša djeca živjeti i raditi te da bismo s ponosom u srcima te čistih obraza mogli pogledati u oči budućoj generaciji, moramo učiniti sve u našoj moći kako bismo ostavili društvo u boljem stanju nego što je to slučaj danas.
Dakle, zaključujem svoj odgovor nužnošću prijave takvih neetičkih radnji odgovornim institucijama državnog aparata jedinim ispravnim činom.
Matej Stipić
Dragi Matej,
Deleteprije svega, drago nam je da ti se sviđa naš blog. Neke stvari koje si ovdje rekao čvrsto stoje, kao npr. osiguranje egzistencije sebi i svojoj obitelji. No, nije svako veliko poduzeće ujedno i neetično. Ne bi li ti bilo draže raditi u kompaniji koja svoje profite ostvaruje na pošten način? Pošten način poslovanja garantira i održivost poduzeća pa će tako tvoja visoka pozicija u neetičnom poduzeću biti ugrožena. Bi li volio biti dio toga i otići u zatvor i tako ostaviti svoju djecu bez oca? Ili, ukoliko nisi sam uključen u neetične radnje poduzeća, bi li volio da nakon svog tvojeg truda tvoja reputacija bude ugrožena samo zato što su neetične radnje poduzeća razotkrivene u javnosti? Bilo bi nam drago kada bi iz tog aspekta razmislio što to znači raditi u neetičnom poduzeću koji zarađuje enormne profite...
Ipak, drago nam je da bi ipak nakon svega odlučio "zviždati" i da se brineš o budućnosti i napredku naše zemlje i naših potomaka. Nadamo se da većina mladih ljudi ima ovakvo razmišljanje jer će samo to osigurati rast i razvoj naše zemlje.
Sudeći po svemu, biti zviždač i nije isplativo, pogotovo što prekršitelji često budu neadkvatno kažnjeni. Za primjer možemo uzeti i aferu Maleš u sportu. Možda na nekakav način omogućiti anonimnost prilikom razotkrivanja korupcijskih afera? Primjerice, nevladine udruge koje bi se bavile tim poslom?
ReplyDeleteDragi Ivane,
DeleteHvala ti na tvome komentaru i prijedlozima. Svakako je kod nas još uvijek jako "svježe" sve što se razotkriva. Tako nam je gospodin Mihanović ispričao kako je nedugo nakon njegova iskaza u državnom odvjetništvu, koje je tada bilo tajno, brzo počele stizati anonimne prijetnje jer se informacija o njegovu iskazu proširila. Opasno je i još uvijek vrlo riskantno. U ovakvim je situacijama važna i uloga medija koji mogu osigurati određenu vrstu transparentnosti i kontrole, baš kao što je na kraju i bilo u slučaju gospodina Mihanovića.
Što se tiče osnivanja neke nevladine udruge ili povjerenstva, često se kaže da ako želiš izgledati kao da nešto radiš - osnuj povjerenstvo ili udrugu :) možda je bolje rješavati friške probleme nego se dodatno ukopavati.
Naravno, bolje je da svako pojedinačno rješava svoje probleme, nego da se osnuje tijelo koje će imati kompetencije, iskustva i resurse rješavati ovakve probleme. No naravno, takvo nešto zahtjeva pomak paradigme kakvo društvo nije voljno učiniti. Baš zato smatram da robotima treba dati svu vlast :D
DeleteLijep blog, pohvale na trudu!
Zanimljiva i diskutabilna tema. Činjenica jest da će vjerojatno svaka osoba koju pitate privatno reći da treba zviždati, ali u praksi kada se nađete u takvoj situaciji puno više parametara odlučuje o tome što ćete napraviti s otkrivenim informacijama. Upravo je Damir Mihanović bio moja prva asocijacija na uvodni dio članka. Osoba koja je pokrenula puno pozitivnih stvari u Hrvatskoj, a istovremeno zbog svoje iskrenosti i poštenja ostala bez puno pozitivnih stvari. Javnost na tome primjeru vidi jasnu prijetnju svome zaposlenju, a samim time i egzistenciji ukoliko budu zviždali i postupali prema svojoj savjesti. Žalosno je da država ne poduzima gotovo nikakave mjere po tom pitanju i time daje krivu percepciju o ispravnosti i isplativosti zviždanja. Smatram da bi američki model mogao biti dobar za preslikavanje u Hrvatskoj jer, u velikoj većini slučajeva, najveći motiv zaposlenika je novac te mogućnost za napredovanje i ostale bolje uvjete. Ako je upravo novac najveći motiv za zviždanje, neka je...U svakom slučaju je to za društvo pozitivnija opcija nego zatvaranje očiju pred mitom, korupcijom, nepotizmom, mobingom i sličnim problemima.
ReplyDeleteDragi Josipe,
ReplyDeletehvala na komentaru. Slažemo se da je puno lakše govoriti o etičnosti i ispravnosti dok se ne nađemo u konkretnoj situaciji. Vrlo vjerojatno se neetične radnje otkrivaju polako, od kojih je neke možda i ok tolerirati, tako da ljudi nisu niti svijesni koliko su otkrili. Definitivno se zalažemo za bolju zaštitu (a možemo reći i bilo kakav oblik zaštite) zviždača u Hrvatskoj jer imamo ozbiljnih problema u našim poduzećima kojima treba stati na kraj.
Svaka čast na blogu te na prikazu jedne zaista aktualne i zanimljive teme. Smatram da bi se puno više ljudi odlučili na "zviždanje" kada bi bili sigurni da neće ostati bez radnog mjesta i prije svega da tim činom neće ugroziti vlastitu obitelj. U našoj zemlji bi se prvenstveno trebao promjeniti stav ljudi u vezi otkrivanja nelegalnih radnji, napraviti kampanje koje bi educirale javnost i koje bi isticale važnost prijave "crnih aktivnosti" !!!
ReplyDeleteDraga Tihana,
DeleteHvala ti na tvome komentaru i prijedlozima. Slažemo se da, kao društvo, smo još uvijek daleko od onoga gdje bismo trebali biti. Svakako javne kampanje i akcije, utjecaj medija, mogu doprinijeti povećanju transparentnosti, a s time i sigurnosti same akcije "zviždanja". Dok god će se ljudi bojati za svoja mjesta, koja je danas ionako teško zadržati, nećemo moći postići društvo bez korupcije!
Jako,jakooo zanimljiv članak.. Ugodno sam iznenađena! Moje mišljenje je da je država ta koja daje loš primjer nama svima. Kako očekivati da se pojedinci i pravne osobe ponašaju etično kada se država i sama neetično ponaša… Država smo u kojoj korupcija te isto tako nepotizam je duboko ukorijenjen u društvo i teško da će u skorije vrijeme, ako uopće dođe to vrijeme, biti vidljiva poboljšanja. Svatko će javno reći da bi sigurno zviždao, zbog straha od osude okoline, ali isto tako zasigurno bi tek nekolicina od tisuće i tisuće to zaista i učinila.
ReplyDeleteDraga Ivchy,
Deletedrago nam je da pratis sve postove na nasem blogu i da si razvila interes za ovu temu :) Lako je pricati o tome sto bi ucinili dok se ne nademo u takvoj situaciji. Takoder bismo voljele pohvaliti tvoje videnje da je upravo drzava ta koja nam daje losi primjer jer ne potice zvizdanje, vec nas, dapace, zastrasuje. Definitivno bi trebalo vise ulagati u zastitu zvizdaca, a ne pruzati primjer korupcije stanovnicima Hrvatske.
Pohvale autorima bloga jer je tema jako aktualna i natjera te na razmišljanje. U ovo vrijeme recesije i raznih korupcijskih afera koje potresaju Hrvatsku teško je stajati sa strane i ne djelovati. Smatram da bi trebalo bolje zaštititi prava ''zviždača'' jer bi time ljudi još više ukazivali na korupciju i krađu koja je u Hrvatskoj nažalost svakodnevna pojava već godinama. Osobno, ja bih prijavila neko neetično ponašanje jer je bolje spavati čistog obraza nego se stalno buditi noću zbog nečiste savjesti, a istina ionako kad tad izađe na vidjelo. Treba početi od sebe, a mi mladi pogotovo trebamo svemu pristupati na pošten način i biti svjesni da ćemo se najbolje osjećati ako uspijemo vlastitim trudom i zalaganjem. Be the change you want to see in the world :)
ReplyDeleteDraga Barbara,
Deleteslažemo se da je krađa u Hrvatskoj svakodnevna pojava. Često ćemo čuti ljude kako kažu "pa to je normalno, svi kradu", a s druge strane će govoriti svojoj djeci "da se svi bace sa mosta, bi li i ti to napravio?". Stvar je u tome da odrasli ljudi smatraju kako ovakve radnje postaju normalne što su stariji. Drago nam je da bi ti prijavila neetične radnje, to je zaista pohvalno i obećavajuće za našu generaciju. Nadamo se da ima više takvih u našoj generaciji. Više nas koji ne bi mogli mirno spavati da znamo da se na našem radnom mjestu provode neetične radnje. To nam daje nadu da Hrvatsku zaista čeka svijetla budućnost :))
Zviždanje je aktualna i vrlo važna tema. Mislim da bi se svatko od nas trebao zapitati u kakvom društvu i zemlji želi živjeti te s tim u vidu donositi odluke. Baš kao u Gandijevom citatu kojeg ste naveli u svom postu "Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu!" Smatram da je to jako dobar životni moto primjenjiv većinu situacija u kojoj moramo donositi velike odluke
ReplyDeleteDraga Melita,
Deletehvala na komentaru. Moramo priznati da jako puno ljudi na našem blogu navodi Gandijev citat. Nadam se da ga stavrnu i primjenjujete i da ćete nastaviti tako do kraja života :))) Bilo bi nam jako drago čuti i tvoje mišljenje o novom postu i temi ekologije.
Zviždati ili ne zviždati ? Hmmm ... vjerojatno bi svatko vođen svojom moralnom savješću rekao zviždati no uzmemo li u obzir da živimo u zemlji u kojoj zviždači su "kažnjeni" u vidu otkaz gore nego krivci, ne znam da li bi zvižadala ?! Koliko god smatram da imam visoka moralna načela, isto toliko nisam sigurna bi li ugrozila egzistenciju svojoj obitelji!
ReplyDeleteDraga Laura,
Deletestvar je u tome da bi ugrozila egzistenciju svoje obitelji. Možda ne direktno, ali indirektno bi svojoj djeci priuštila život u svijetu u kojemu su korupcija i neetične radnje normalna pojava. Treba dva puta razmisliti, ali osobno bismo se bili spremni odreći svoje sigurnosti radi višeg cilja. To je isto briga za svoju obitelj i potomke, ali i za društvo. Država definitivno treba zauzeti jači stav prema ovoj tematici kako bi nam olakšala zviždanje, ali i mi, kao mladi ljudi, moramo zahtjevati promjene u našem društvu.
Najgore od svega je situacija u kojoj se nađeš nakon zviždanja. Vjerujem da je većini ljudi instinktivno otkriti neku prevaru, nešto loše što se događa. Ali posljedice su ono što nas sve sprječava. Ili jednostavno inertnost, ali to je ona druga kategorija ljudi. Kako riskirati svoj posao ako imaš djecu i moraš im kruh staviti na stol, platiti režije? Ljudski je misliti na svoju egzistenciju, to se ne može nikome zamjeriti. Svatko od nas može izabrati ne sudjelovati u takvim radnjama, i to je najviše što možemo učiniti, kao pojedinci, ne prilagoditi se masi ljudi koji prihvaćaju nepravilnosti kao "to se tako radi". Mislim da nas je gost predavač Damir M. prilično realno upozorio da pazimo na posljedice ako se upuštamo u "zviždanje". Jer od društvene koristi koju bi dobili iznošenjem nekih informacija, mi ne možemo preživjeti, u našem drušvu, u našoj državi. Kada bi "zviždači" bili zaštićeniji, pogotovo od otkaza, bilo bi ih puno više, jer bi osjećali sigurnost i zaštitu. U realnoj situaciji, moramo biti oprezni i spremni na ono što nas čeka kao posljedica "zviždanja".
ReplyDeleteNaravno, kada bi ljudi znali da imaju neku zastitu stvari bi funkcionirali puno bolje. Mozemo se samo nadati da ce se jednog dana i u Hrvatskoj desiti neke promjene koje ce nas poticati da ukazujemo na nepravilnosti, umjesto da pred njima, u strahu, zatvaramo oci!
DeleteBok svima, najprije bih pohvalila ovu temu i raspravu koju ste zapoceli. Slozio bih se s mnogim prethodnim komentarima. Koliko god moralno bilo prijaviti neeticnosti koju primjetimo u poslovanju, sumnjam da bi to netko zaista ucinio. U situaciji u kojoj se trenutno nalazimo nabitnije je ramisljati o egzistenciji samog sebe i vlastite obitelji. Kada bih bio siguran da cu svaki mjesec primiti svoju placu to bi mi bio dovoljan kriterij za ostajanje na tom poslu bez obzira na eticnost ili neeticnost poslovanja poduzeca.
ReplyDeleteMatija H.
Dragi Matija,
Deletehvala ti na komentaru. Poštujemo tvoje mišljenje jer zviždanje je osobna stvar, i potrebno je veoma dobro razmisliti prije poduzimanja ikakvih mjera. No, nadamo se da ako se ikad nađeš u takvoj situaciji da sigurna plaća neće biti jedini kriterij koji ćeš uzeti u obzir pri svojoj odluci.
Slažem se s Matijom. Nažalost situacija u Hrvatskoj nas tjera na takvo razmišljanje. Trenutno je većini ljudi potrebno osigurati egzistenciju pa nemaju niti volje niti vremena baviti se moraliziranjem. Iako je to tužno, trenutno je tako i vjerojatno da se i sama nađem u takvoj situaciji bi primarno sačuvala svoj posao.
DeleteBok cure,
ReplyDeleteprijateljica me zamolila da posjetim ovaj blog jer vam je to za faks. Mislila sam samo posjetiti blog i ne komentirati, ali moram reći da sam očarana kako razmišljate. Pročitala sam sve postove i, iako sam uvijek imala "predrasude" o studentima ekonomije, uvjerio me da doista ima izvrsnih studenata koji drugačije razmišljaju (a i ovakav moderan način predavanja kolegija je zanimljiv). Pročitala sam sve postove pa ne znam gdje da komentiram jer se slažem sa vašim razmišljanjima.
Primjetila sam da puno govorite o svijesti potrošača kao bitnom poticaju društveno odgovornom poslovanju pa me to podsjetilo na nedavno uvedenu fiskalizaciju u lijepu našu. Naime, od kada su uvedene mjere kojima se kontrolira ispravannačn poslovanja ja ne dobijam niti jedan račun kada sjednem u kafić. Dakle, ponovno smo našli način da smuljamo našu državu (vjerojatno u malo manjoj mjeri). Danas sam se baš okrenula oko sebe u kafiću i vidjela da niti na jednom stolu nema računa. Kada sam konobara zatražila račun, pogledao me kao da sam mu rekla da neću platiti jer sam očito jedna od rijetkih koju je to zasmetalo. Pa, ako ovo čitaju studenti, želim ih pozvati da i oni traže račun i dopuste ovoj državi da ispravno funkcionira.
Evo, možda nije identična tema kao zviždanje, ali nekako mi se moj komentar najviše uklapa u ovaj post. Jer to je odgovornost nas kao potrošača.
nastavite sa ovakvim razmišljanjem i sigurna sam da nas čeka svijetla budućnost :)
Draga Ivana,
DeleteHvala ti na komentaru, pohvalama i poticaju na naš rad.
Istovremeno mi je drago što si se dijelom riješila predrasuda, ali i žao što ih mi svi prečesto imamo jedni prema drugima. Razmisli malo o tome koliko nas zapravo malo studira i da smo mi jedna populacija koja ima jako puno toga zajedničkoga(jer studira), a istovremeno smo toliko različiti. No, to nije sada tema :)
Hvala ti na spominjanju aktualnog problema fiskalizacije, nerijetko smo spremni nešto sami učiniti pa tako i sama znam mnoge koji račun neće zatražiti. Potrebni su poticaji države(ponovno), a ako se ne varam postoji neki broj koji možeš nazvati i "cinkati" ne dobivanje računa i još na tome i zaraditi :)
U svako slučaju, sretno i hvala ti :)