U vrijeme kada recesija pogađa svaku zemlju Europske Unije, svjedoci
smo smanjenja stope zaposlenosti. Međutim,
jedan od glavnih ciljeva EU, odnosno Europa 2020 strategije je održavati tu
stopu na 75%. U 2010, stopa je bila na 68%. Danas se broji 23 milijuna
nezaposlenih ljudi diljem 27 zemalja članica EU.
Postoji nekoliko transformacija koje EU planira pojačati u
narednih nekoliko godina. Nastoje se osigurati pravi ljude s pravim
obrazovanjem i pravim vještine za buduće tržište rada, ali također poboljšati
uvjeti za rad ljudi diljem zemalja EU. Nadalje, nastoji se olakšati razvoj za
poduzetnike koji bi rezultirao u sposobnost stvaranja novih radnih mjesta za
više ljudi u budućnosti.
Drugi važan dio Europa 2020 strategije je smanjiti
siromaštvo. Zadatak je smanjiti stopu siromaštva za najmanje 25%, no ovo se
prikazuje kao jedan od najtežih zadataka ove strategije. Također se spominje i
korištenje različitih indikatora od strane političara u definiranju broja ljudi
koji zaista žive u siromaštvu, što Europi dodatno otežava ostvarivanje cilja.
Jedna od strategija će također pomoći redistribuciju
bogatstva i resursa na području EU, što posljedično treba smanjiti nejednakost
i reformirati neke od zemalja Istočne Europe, u čijim kućanstvima je nerijetko
samo jedna zaposlena osoba. Nije dokazano da ova strategija zapravo i djeluje,
vjerojatno zbog izbjegavanja negativnih konotacija za političare i nadolazećih
izbora u Europskom parlamentu u 2014.
EU također u obzir uzima važnost tehnološke ovisnosti i
kreira politiku kojom potiče istraživanja i razvoj, te inovacije kako bi
stvorila svijest o obnovljivim izvorima energije i, najvažnije, stvorila klimu
za promjene.
Prema EuroStat-u (2011), proizvodnja primarne energije u EU
u 2009. godini iznosila je 818 Mtoe, što je 48% njene potrebe za energijom.
Danska je jedina zemlja u EU koja proizvodi više nego dovoljno energije za
svoje potrebe. Ona je jedini neto izvoznik energije u EU. U suprotnosti je Malta
koja je u potpunosti ovisna o uvozu.
Rusija je najveći opskrbljivač Europske unije energijom. EU
je kreirala Ugovor o energetskoj povelji, s glavnim ciljem kooperacije između
energetski bogate Azije i siromašne Europe,
u kojoj obje strane imaju interes. Ruska ekonomska snaga ovisi o izvozu plina i
nafte po višim cijenama. Najveći kupac i najveće tržište za Rusiju jest EU. Unatoč
tome, Rusija i dalje nastoji povećati svoj udio u opskrbljivanju EU energijom,
dok EU ne želi ovisiti o Rusiji niti joj dopustiti monopol na tržištu.
1994. je Rusiija odbila postići dogovor u saboru i time
prislila EU na razmišljanje o njenoj budućoj energetskoj politici. Dodatno,
ljudi su postali svjesniji važnosti održivog razvoja i sačuvanja prirode, što
je bio dodatan razlog za novu Energy 2020:
competitive, sustainable and secure energy politiku. Ta je politika fokusirana na interno energetsko
tržište s kvalitetnim uslugama po niskoj cijeni, te na poticanje razvoja
obnovljivih izvora energije.
Jedan od načina
za postizanje tih ciljeva jest osnivanje Europskog tehnološkog institute u
2008. Nadalje, putek KIC-innoenergy, EU potiče inovacije u sedam različitih
područja kao što su tehnologijama čistog ugljena, energetski učinkovitih zgrada
i gradova te obnovljivim izvorima energije.
Europa 2020
strategija ima specifične planove za zemlje i Uniju, kojima se nastoji
osigurati postizanje strateških ciljeva. Iako je EU jedna od najvećih i najuspiješnijih
trgovinska organizacija modernog
vremena, veliki izazovi recesije i zaštite blagostanja njenih građana stoje
pred njom.